Prekogranična saradnja sa Mađarskom
  Kontaktirajte sa nama u vezi Prekogranična saradnja sa Mađarskom  

Kontaktirajte nas za više informacija
X







 Razmena polaznika segedinske Škole policije i Centra za osnovnu obuku policije u Sremskoj Kamenici, od 29. 11. do 3. 12. 2010, bila je prva aktivnost u okviru programa Instrument pretpristupne pomoći prekogranične saradnje Mađarska – Srbija (IPA) u oblasti obrazovanja. Direktori dveju škola, gospodin Čaba Bardoc i gospođa Biljana Puškar, potpisali su u decembru 2009. godine zajednički sporazum kojim su konkurisali za projekat "Granice bez prepreka" (Borders Without Borders ili BO-BO), a finansijska sredstva odobrena su u junu 2010.
 
Kao prvi korak ove sarednje, iz  Centra u Sremskoj Kamenici  je upućena grupa od 11 polaznika 5. klase i po jedan trener, kotrener i  predstavnik Uprave granične policije – Dušan  Mićunović, Branislav Brdar i Zoran Anđelković.


U isto vreme, iz segedinske Škole policije 12 polaznika i poručnik Zoltan Vučeta, trener modula Poslovi granične policije, bili su gosti našeg Centra.

Predstavnici dveju policijskih škola sreli su se 29. 11. 2010. na Graničnom prelazu „Horgoš“. Zajedno su obišli većinu radnih tačaka tog prelaza – terminale putničkog, teretnog i tranzitnog saobraćaja, a potom i prostorije i uređaje koji se koriste u radu pogranične policije i carinskih službi. Prikazana im je šema organizacije rada UGP – Regionalnog centra granične policije Subotica.


Gosti iz Segedina

Autobus iz Mađarske stigao je u Sremsku Kamenicu tog dana popodne. Od sledećeg dana polaznici iz Segedina bili su podeljeni po troje u četiri voda. Četvoro naših polaznika 4. klase koji znaju mađarski jezik, bilo je stalno sa njima. Pomagali su im da prate nastavu, ali i da uspostave kontakte sa vršnjacima.

 

– Ja sam mogao da biram predavanja na koja ću ići – rekao nam je gospodin Vučeta. – Najinteresantnija mi je vaša obuka u taktičkoj kući. Mi namamo takvu, jer naša škola nije tako opremljena. U Mađarskoj postoje četiti škole policije, pa se novac Vlade deli. Mislim da je ovaj sistem bolji, da se svi policajci obrazuju u jednom centru i da uče i znaju isto.

 

Proveli smo ovde jako korisnu nedelju. Pored nastave, obišli smo stanicu policije u Petrovaradinu, videli rad rečne policije, družili se sa domaćinima... Sve nam je bilo isplanirano, tako da smo imali vrlo malo slobodnog vremena.



– Bili smo stalno zajedno – kaže Štefania Kasiba. – Pričali smo jedni drugima o svojim školama, gradovima, načinu života. Nas četvoro smo bili neumorni prevodioci.
   
Neka od novih poznanstava verovatno će se nastaviti i kao lična prijateljstva i kroz buduću poslovnu saradnju. Kako nam je ispričala Emeše Tamaš, ona se dopisuje sa Anitom Terdi. Od  pisama koja su joj stigla od nove drugarice, posebno je lepo prvo, u kojem je opisala svoje utiske iz Sremske Kamenice.  Dirnulo ju je do suza.




Utisci iz Segedina

– Kako su mi kasnije ispričali polaznici segedinske škole, program koji su oni imali ovde bio je sličan onom koji su kolege iz njihove škole pripremili za nas – kaže mlađi policajac 1. klase, kotrener Branislav Brdar. –  Bili su jako zadovoljni gostoprimstvom i uslovima u kojima su proveli tih pet dana. Jako im se dopala naša škola, sama građevina, ceo kompleks, opremljenost učionica, ali i vožnja čamcem po Dunavu, Petrovaradinska tvrđava,Zmajev muzej, predstava „San letnje noći“ u Novosadskom pozorištu i druženje sa vršnjacima.


U grupi polaznika koji su  predstavljali naš Centar bili su Duško Sunajko i Dušan Đorđević. Pored toga što što su upoznali buduće kolege, imali su priliku i da vide kako se oni školuju. Ispričali su nam svoje utiske:

–  U Segedinu smo bili jako lepo dočekani, svi su vrlo ljubazni, vodili su nas u Budimpeštu i ceo boravak u Mađarskoj nam je bio jedan nezaboravan doživljaj. Mi nismo bili podeljeni, nego smo te nedelje bili jedno posebno odeljenje, a svakog dana pridružilo bi nam se po dvoje polaznika njihove škole. Bile su nam interesantne i razlike između naše dve ustanove. Njihova je manja, nema mesta za smeštaj svih polaznika, pa tu spavaju samo oni koji žive daleko. Ako su dalje od 100 km, noćenje plaćaju po 40 evra mesečno. U spavaonicama imaju po 9 kreveta na sprat, a ormani su im na hodniku. Ali hrana im je odlična!



Sa novim prijateljima čuju se preko skajpa i putem MSN-a. Za vreme svog boravka u Mađarskoj, kako kažu, sporazumevali su se raznim načinima, a uglavnom na engleskom, pa su shvatili koliko je važno učiti strane jezike.


Iz Izveštaja sa putovanja                                                                                                                             
Utorak, 30. 11. 2010.


Posle doručka, polaznici COPO-a su, kao i svakog jutra tokom ova četiri dana,  prisustvovali jutarnjoj smotri i čitanju dnevne zaposvesti.
Načelnik klase, potpukovnik Tibor Vereš, predstavio ih je svojim učenicima i upoznao ih sa načinom i protokolom smotre u ovoj školi, sa načinom i dužinom trajanja školovanja policije u Mađarskoj, te o nastavnim predmetima i policijskim veštinama sa kojima se mađarski policajac upoznaje prilikom obuke. Prisustvovali su nastavi iz oblasti „Rukovanje vatrenim oružjem“ i prikazan im je vežbovni pištolj „glok“,  njegova primena, način rukovanja, funkcija i municija koju koristi. Zastavnik Peter Abraham i oficir Laslo Čonki demonstrirali su način upotrebe pištolja i način brzog punjenja i bezbednog donošenja pištolja u položaj za upotrebu. Analizirani su i osnovni pojmovi o stresu koji nastaje kod policajca tokom uotrebe vatrenog oružja. Polaznicima je saopšteno da će na narednom času učestvovati u nastavnoj jedinici „Upotreba vatrenog oržja - dvoboj“, tokom koje će upotrebiti „glok“. Svaka sutiacija je zabeležena video-snimkom, koji je  na narednom času analiziran.            
Tokom ove nastvne jedinice svi polaznici su primenili vatreno oružje u skladu sa prethodno usvojenim znanjem, a pod zajedničkim nadzorom  trenera iz Mađarske i Srbije.



U nastavku dana smo u pratnji podoficira Bete Dekanje otišli do zgrade Gradske uprave policije - Segedin, gde nam je tokom dva nastavna časa predstavnica uprave, kapetan Anđelika Nađ pedstavila nekoliko odseka u okviru ove uprave: dežurnu službu, prostor za zadržavanje lica, za pritvor, izdržavanje kazna zatvora izrečene na osnovu sudske presude. Demosntriran nam je i postupak daktiloskopskog evidentiranja i daktiloskopske registracije lica u prostorijama kriminalističke tehnike.                                                                        
Nakon ručka prikazani su video-zapisi uz analizu akivnosti sa časa na temu „Upotrebe vatrenog oružja - dvoboj“.
Tokom predvečerja organizovan je obilazak grada i poseta „Akva-centaru Segedin“.

Polaznici iz Srbije su pozvani da daju izjavu za lokalnu televiziju TV Varoši. Nakon što smo se telefonom konsultovali sa svojim starešinama u Sremskoj Kamenici, polaznik Igor Besemenji je pred kamerama ispričao kakvi su njegovi utisci o smetšaju i uslovima rada naših  polaznika tokom ove posete.

Dušan  Mićunović


Sledeći koraci

– Sporazum o partnerstvu sa segedinskom Školom policije u projektu "Granice bez prepreka" je jedan od naših prvih koraka ka pridruživanju evropskoj porodici policijskih škola –  kaže direktorka Škole – Centra Biljana Puškar. – Cilj nam je da pored jačanja profesionalnih kapaciteta naših službi, radi delotvorne primene zakona, uvedemo nove nastavne tehnologije – učenje na daljinu sa pripremljenim nastavnim jedinicama za učenje propisa Šengenskog sporazuma.
U segmentu Projekta koji se odnosi na učenje mađarskog i srpskog jezika, želja nam je da učenjem jezika komšija, unapredimo rad granične policije i policije u sredinama u kojima žive pripadnici manjina sa jedne i druge strane granice, čime se obezbeđuje zaštita temeljnih ljudskih i manjinskih prava.

Trenutno su u toku pripreme za kurs mađarskog jezika za radnike Policijske uprave Novi Sad i Granične policije, koji bi trebalo da počne u februaru ili u martu 2011. godine i trajeće šest meseci.
U isto vreme, kolege MUP-a Mađarske učiće srpski jezik.

 
Šta je IPA?

Da li će se za 10 godina  znati šta znače sve skraćenice koje se danas mogu svakodnevno čuti i pročitati? Neke od njih mogu se (barem) dvojako tumačiti, što često dovodi do zabune. Na primer kada se pomene IPA, za većinu zaposlenih u policiji to je Internacionalna policijska asocijacija. Ista je skraćenica, preuzeta iz engleskog jezika (pa bismo je morali pisati latinicom),  za program Instrument pretpristupne pomoći (IPP), odnosno IPA – kako je skraćenica engleskog naziva Instrument for Pre-Accession Assistence.


Jasna Obradović
 

Prethodna strana   Gore